<?xml version="1.0" encoding="windows-1250"?>
<rss version="2.0">
	<channel>
		<title>Projuris : Projuris</title>
		<link>http://projuris.bloginternet.net/Projuris-b1.htm</link>
		<description>www.projuris.org</description>
		<lastBuildDate>Tue, 07 Feb 2012 16:28:55 GMT</lastBuildDate>
		<ttl>10</ttl>
		<image>
			<title>Projuris : Projuris</title>
			<url></url>
			<link>http://projuris.bloginternet.net/Projuris-b1.htm</link>
		</image>
	<item>
		<title>In response to: </title>
		<category></category>
		<pubDate>1970-01-01T01:00:00Z</pubDate>
		<description>KIŠA&lt;br /&gt;&lt;br /&gt;&lt;br /&gt;&lt;br /&gt;U samo praskozorje julskog jutra, kad je tišina najveća a san najslađi prolomi se snažna grmljavina, a odmah zatim u nastalom muku zašumi lišće pod teškim kapima kiše. Potom se, nakon moćne i zaslepljujuće munje, koja je noć u sekundi čarolijom pretvorila u dan, nebom pronese još jači, približavajući, tresak koji je prerastao u detonaciju dubokih basova od kojih su tupo zazvečala prozorska okna. Razli se, kao prosut iz nekog nebeskog vedra, silovit i gust pljusak tako plahovit i nagao kao da je on žedan ispucale zemlje a ne ona njega. Sa svih strana začu se snažni štropot i dobovanje nabreklih kišnih kapi, a netom potom pljusak vode iz zagušenih oluka i šum bujuce koja se valja pod sjajem izukrštanih munja ispod razgoropađenog neba.&lt;br /&gt;&lt;br /&gt;Ove godine kiša nije pala tri meseca. Sa neba je žarilo i nemilosrdno peklo od ranog jutra do kasne večeri, a noću je iz zemlje i dalje isijavala vrelina koju je raspirivao topli vetar. Po danu nebo više nije bilo plavo i čisto, već pepeljasto sivo, bezlično i nemo. Mala reka se pretvorila u ustajalu baruštinu sa otpadnom vodom koja je neprijatno mirisala na sumpor, u kojoj su preplanuli dečaci rukama hvatali malene umiruće ribe. Vode je ponestajalo i na česmama, a za ljude spas su bili retki bunari i pumpe i poneka cisterna sa vodom koja je katkad prolazila između kuća. Bašte su sada u julu bile sasušene kao da je kraj septembra, sa tvrdom, suvom i ispucalom zemljom i skrušeno savinutim i nemoćnim biljkama. Sa šljiva i jabuka otpadali su sitni, nedozreli i usahli plodovi. Narod je zabrinuto pričao o lošoj godini, propaloj letini, malim i neredovnim primanjima, skupoj pijaci i teškoj i neizvesnoj zimi. Početak i kraj svih razgovora bila je voda u svim namenama: voda za piće i kuvanje, voda za umivanje, voda za pranje i kupanje, voda za zalivanje, uz stalnoi svuda isto pitanje : kad će kiša? &lt;br /&gt;&lt;br /&gt;Kiša lije, pljušti, pada, udara, dobuje, rominja, romori, rosi, kaplje, proškapa i sipi milionima godina. I ona je, isto kao i vetar, sneg i mraz, naša neartikulisana veza sa Svetom pre nas i Svetom iza nas, jer svi zajedno, bez obzira na vekove i milenijume koji nas fizički razdvajaju,  osluškujemo iste zvuke i vidimo slične slike, i jednako kao i oni pre milion godina, taj izliv prirode slično osećamo, proživljavajući najrealnije suočavanje sa praiskonom Sveta i samim sobom.&lt;br /&gt;&lt;br /&gt;</description>
		<guid>http://projuris.bloginternet.net/Projuris-b1/-b1-p2.htm#c_2</guid>
	</item>
	</channel>
</rss>
